Lagman

Lagman (ujgurski: لەغمەن leghmen, ләғмән kazaški: лағман, lağman; uzbečki: lagʻmon; tadžički: лағмон, kirgiski: лагман, lagman, ruski: Лагман),^[1][2][3][4] latiaozi (kineski: 拉条子)^[5] ili bànmiàn (kineski: 拌面),^[6] srednjoazijsko je i kinesko (dungansko i ujgursko) jelo koje se priprema od mesa (uglavnom janjetine), povrća i posebnih rezanaca. Istoimeni rezanci se ne režu od razvijenog tijesta, već se rezanci izvlače iz komada tijesta. Ovisno o načinu pripreme, lagman podsjeća na juhu ili jelo s rezancima.

Recept se razlikuje ovisno o regiji, primjerice u sjevernom Afganistanu i Tadžikistanu priprema se sa slanutkom. Jelo je poznato u većini država nasljednica Sovjetskog Saveza, a smatra se nacionalnim jelom u zemljama poput Kirgistana i Uzbekistana. Krimsko-tatarska kuhinja također je usvojila lagman iz uzbečke kulture.^[7]

1. ^ Nate Tate; Mary Kate Tate (20. 9. 2011). Feeding the Dragon: A Culinary Travelogue Through China with Recipes. Andrews McMeel Publishing. str. 241–. ISBN 978-1-4494-0848-0.
2. ^ Lonely Planet; Daniel McCrohan; David Eimer (1. 3. 2015). Lonely Planet Beijing. Lonely Planet Publications. ISBN 978-1-74360-526-4.
3. ^ Beyond the Great Wall: Recipes and Travels in the Other China. Artisan. 2008. str. 135–. ISBN 978-1-57965-301-9.
4. ^ Rachel Harris (23. 12. 2004). Singing the Village: Music, Memory and Ritual Among the Sibe of Xinjiang. OUP/British Academy. str. 45–. ISBN 978-0-19-726297-9.
5. ^ Ildikó Bellér-Hann (2007). Situating the Uyghurs Between China and Central Asia. Ashgate Publishing, Ltd. str. 192–193. ISBN 978-0-7546-7041-4.
6. ^ "Uyghur Laghman | Introduction to a Tasty, Traditional Xinjiang Cuisine!". 5. 5. 2020.
7. ^ G. R. Mack and A. Surina (2005). Food culture in Russia and Central Asia. Greenwood Publishing Group. str. 12. ISBN 978-0-313-32773-5.